Pedijatrijske teme

Nudimo Vam razjašnjenje nekih pitanja i tema iz pedijatrije, koje su nam se u dosadašnjoj praksi pokazale kao veoma česte i bitne, a da se na njih nalaze često nejasni, dvosmisleni ili pogrešni odgovori ili saveti. Pročitajte, sigurno će Vam biti od koristi.

Nega bebesaznajte više

Bebin plač, kako prepoznati vrstu plača i kako reagovati? – saznajte više

Kako negovati pišu kod bebe i malog deteta? –saznajte više

Grčevi kod bebasaznajte više

Inflamatorne bolesti creva kod decesaznajte više

Infekcije urinarnog trakta kod decesaznajte više

Kada beba sme napolje?saznajte više

Odvikavanje od pelenasaznajte više

Rota virussaznajte više

Soor ili mlečac kod bebesaznajte više

Spavanje kod bebasaznajte više

Kada su deci potrebni suplementi u ishrani i kako pronaći prave?saznajte više

Šta je temenjača?saznajte više

Ultrazvuk kukovasaznajte više

Nicanje zuba kod detetasaznajte više

Putna apoteka za decusaznajte više

Temperaturasaznajte više

Nega bebe

Nega očiju

Suzna tečnost se ne sastoji samo od vode, već i od soli i od sluzi. Normalno je da se ponekad u bebinim očima nađe malo beličastog sekreta. Zato je potrebno da se toaleta oka radi svakodnevno posle kupanja ili prebrisavanja.
Oprati ruke, bebu postaviti da leži na leđima. Sterilnu gazu (5×5 cm) natopiti fiziološkim rastvorom. Oko prebrisati od spoljašnjeg ugla prema unutrašnjem, jednim potezom i gazu baciti. Ne dodirivati svojim prstima stranu gaze kojom se briše oko. Isti postupak ponoviti više puta i svaki put menjati sterilnu gazu natopljenu fiziološkim rastvorom, dok se oko dobro ne očisti. Sve ponoviti i na drugom oku.
Ukoliko dođe do pojave crvenila, otoka očiju, sekreta koji posle 2 do 3 dana ne prolazi ili je pak sekret promenio boju, veoma je važno obratiti se pedijatru.

Nega ušiju

Kod novorođenih beba u spoljašnjem ušnom kanalu uvek postoji manja količina stranog sadržaja (sadržaj iz plodove vode), koji ne treba odstranjivati. Ušna mast je žućkaste boje, nju ne treba čistiti, ona ima svoje funkcije (vlaži kožu uha i istovremeno vezuje za sebe prljavštinu i prašinu), sadrži i nezamenjive materije koje deluju protiv bakterija. Toaleta uha se sprovodi uvek posle kupanja nežnim brisanjem, tj. vrhom pamučnog peškira u predelu ušne školjke, koliko može da se dohvati. Izbegavati štapiće za uho, jer njima možemo povrediti bebu ili uneti infekciju. Pogledati obavezno nabore iza ušne školjke, ponekad se može javiti crvenilo ili osip. Prebrisati tupferom sa toplom vodom.

Nega usne duplje

Kod novorođenčeta nega se sprovodi prebrisavanjem usne duplje gazom namotanom na prst i ovlaženom fiziološkim rastvorom. Kod odojčadi takođe , posebno kada niču zubići, prebrisavanje ima i funkciju masaža desni koja prija bebi.Ukoliko dođe do pojave crvenila, otoka očiju, sekreta koji posle 2 do 3 dana ne prolazi ili je pak sekret promenio boju, veoma je važno obratiti se pedijatru.

Nega nosa

Bebin nosić se sam čisti, tako što sekret za sebe vezuje prljavštinu i izbacuje je. Dodatna nega nosića je potrebna samo ako nosić luči previše sekreta, a to se dešava kada se beba prehladi . Za ispiranje nosa koristi se fiziološki rastvor. Beba leži na boku, u gornju nozdrvu se ukapa nekoliko kapi fiziološkog rastvora, beba se blago podigne preko ruke glavicom na dole i blago lupka po leđima kako bi taj sekret ukoliko postoji sam iscureo ili postao vidljiv. Ako se sekret čuje, a nije vidljiv, ponovo se sipa fiziološki rastvor, beba naginje na dole i kada sekret postane vidljiv onda se uvrnutim krajem pelene ili suvim štapićem izvuče napolje. Štapić za uši se nikad ne gura u nosni otvor. Nakon par minuta postupak se ponavlja na drugoj strain, u drugoj nozdrvi. Ukoliko postoji potreba, nega nosa se može sprovoditi pred svaki podoj. Za čišćenje nosa zdravog deteta ne koristiti pumpice i aspiratore, samo kada je beba bolesna i ima dosta sekreta. Ako se beba muči prilikom podoja ili pak odbija dojku zbog zapušenog nosića, potrebna je konsultacija pedijatra.

Nega pupka

Pupčanik se na rođenju podvezuje trakom, za kratko vreme sasuši i otpadne.
Za negu pupčanog patrljka potrebno je pripremiti sterilnu gazu, antiseptički rastvor i perforirani hipoalergijski flaster. Oprati ruke, naprskati antiseptični rastvor oko pupčanog patrljka, onda sterilnom gazom (5×5 cm) očistiti pupak, zatim drugom gazom ponoviti postupak dok rana ne bude potpuno suva. Na kraju ponovo naneti antiseptik, staviti sterilnu gazu i zaštititi odgovarajućim hipoalergijskim flasterom. Dok se ne sasuši i otpadne, neophodno je jednom dnevno sprovoditi negu pupčanog patrljka. Kada pupčani patrljak otpadne, ostaje rana koja se neguje i previja na isti način kao i predhodno, u narednih par dana. Podrazumeva se i dalje samo kupanje preko ruke.
Kada pupčana rana zaraste trebalo bi da se jednom u sedam do deset dana očisti gazom, koja je natopljena sa antiseptičnim sredstvom. Time se otklanjaju sitne čestice pamučne prašine iz pupka, koje se tu nakupe od benkica i pelena. Povremeno čišćenje pupka na ovaj način je važno da ne bi došlo do infekcije kože. Pupak obično otpada za 5 – 7 dana po rođenju. Nemojte se plašiti ukoliko se u toku prvog meseca bebinog života u pupčanoj jamici pojavi krastica od krvi. To je trag zgrušane krvi iz sasušenih kapilara pupčanika, u pitanju su vrlo male količinei krvi, ali mogu da iznenade i uplaše mamu. Otklanjaju se tupferom vate i antiseptikom.

Nega noktiju

Nakon rođenja bebini nokti su dosta meki, krti i lomljivi, uglavnom ne seku se dok beba ne napuni mesec dana. Nakon mesec dana kada su nokti malo očvrsnuli možete početi sa njihovim skraćivanjem. Koriste se makazice sa zaobljenim vrhom, pre i nakon upotrebe makazice očistiti sa malo vate namočene u alkohol.
Nokte je najbolje seći nakon kupanja, jer će tada omekšati pa će te ih lakše skratiti. Pre nego što se skrati nokat, jagodice pritisnite prema dole tako se sprečava zarezivanje kožice ispod nokta. Nokte uvek sečete u pravoj liniji, bez uglova, bebin dlan i prst pridržavate jednom rukom, a nokat secite drugom rukom. Najbolje je da beba sedi u krilu ili da je neko drugi pridržava dok vi sečete nokte. Ako je beba nemirna noktiće iseći dok spava. Nokti na nogama dosta sporije rastu, pa ih nije potrebno redovno seći. Ipak povremeno proverite njihove rubove, mogu biti oštri. Kao posledica polukružnog rezanja i pravljenja uglova prilikom rezanja, može doći do urastanja ruba nokta u mekano meso, ili pak do povređivanja i laganog krvarenja. Tada je najbolje uzeti sterilnu gazu natopljenu nekim antiseptikom, lagano pritisnuti povređeno mesto i sačekati da krvarenje prestane. Ako primetite da se mesto gde je bila zanoktica, crveni ili otiče poprskajte antiseptikom. Ali ako ne prestaje, pa još boli bebu na dodir i gnoji obavezno se javite pedijatru.

Nega genitalija

KOD DEVOJČICA   Genitalije nikada ne treba prati penom za kupanje, sapunom ili kupkom, jer se može iritirati sluzokoža.  Kod devojčica se dešava da se iz vagine pojavi oskudan beli sekret i ovo je normalna pojava.  Pri brisanju genitalne regije voditi računa da se briše tupferom od vate obilno natopljeno toplom vodom, od spreda ka pozadi (jedan potez jedan tupfer). Nikada obrnuto ili trljati gore – dole jer time bi se bakterije sa analnog otvora prenele u vaginu. Na isti način obrisati i nabore vulve u kojima može zaostati sirasti maz. Te bele naslage se nekada teško skidaju, ali se nikad ne trebaju grubo skidati. Potrebno je raširiti velike usne i obrisati tupferom sa toplom vodom, koliko se može. Tako raditi redovno posle kupanja, dok se potpuno ne odstrane.

Nekada se odmah po rođenju, i kod devojčica i kod dečaka mogu javiti uvećane bradavice na grudima. To je normalna pojava i spontano nestaje. Ali ako se otok bradavice povećava, crveni, boli ili se javlja iscedak potrebno je obratiti se pedijatru.

KOD DEČAKA   Koža koja pokriva glavić penisa povlači se nežno unazad, koliko može da bi se izbrisale bele naslage. Za brisanje se koristi tupfer vate natopljen toplom vodom. Bele naslage su normalna pojava, nema razloga za brigu. To su proizvodi lojnih žlezda . Dečaci do tri godine imaju fiziološku fimozu, odnosno suženje i često se kožica ne može prevući do kraja. Kožica se povlači unazad  samo do granice pokretljivosti, onoliko koliko može, a da ne boli. Zatim se ispere toplom vodom i kožica vrati nazad. Kod presvlačenja, ako je beba imala stolicu, najbolje je dobro oprati toplom vodom i bebi sapunom zaprljane delove.

Kupanje bebe

Bebe koje su tek rođene ne treba kupati za vreme boravka u porodilištu. Dovoljno je samo prebrisavanje kože toplom vodom i pranje vodom u predelu genitalija i guze.

Upotreba sapuna dozvoljena je samo ako se porođaj obavi u kućnim i nehigijenskim uslovima.

U prvih 14 dana po rođenju preporučuje se kupanje 2 – 3 puta nedeljno po 5 minuta, isključivo čistom toplom vodom bez korišćenja sapuna i kupki. Sušenje kože uraditi tapkanjem, a ne grubim brisanjem ili trljanjem.

Kod promene pelena kada se beba upiški, dovoljno je kožu prebrisati vatom natopljenom toplom vodom. Kada beba ima stolicu odstraniti sadržaj vatom i dobro isprati toplom vodom, naročito prevoje. Treba imati na umu da se u naborima genitalne regije može zavući nečistoća i to može biti razlog kožnih i mokraćnih infekcija (kod devojčica raširiti velike usne i oprati vodom, a kod dečaka pomeriti kožicu glansa penisa do granice pokretljivosti i oprati). Kada beba ima stolicu, nije poželjno brisati stolicu toalet papirom ili suvom tetra pelenom, grubo brisanje može povrediti bebinu kožu.

Svako veče, najbolje pred spavanje, brišu se toplom vodom prevoji ispod brade, na vratu, iza ušiju, ispod pazuha, između nožica, na kraju se brišu genitalije i guza uvek od napred ka pozadi, u jednom potezu, ponavljati koliko treba dok se dobro ne očisti. Kada se koža dobro osuši nanese se tanak sloj neutralne kreme i dobro utrlja.

U periodu odojčeta pa do godinu dana starosti nastavlja se prebrisavanje svako veče, a kupanje 2-3 puta nedeljno do 10 minuta (igre u vodi, prskanje, brčkanje), i polako se uvode male količine proizvoda za kupanje bebe (kupke, šamponi, sapuni). Proizvode za kupanje dece ne treba koristiti više od 2 – 3 puta nedeljno.

Prilikom pojavljivanja crvenila u pregibnim delovima, preporučuje se samo brisanje toplom vodom, ili kratko kupanje i posle sušenja, mazanje kože kremama na bazi cink oksida. Cink oksid upija vlagu, suši i smanjuje crvenilo kože. Ova preporuka se sprovodi sve dok se crvenilo sa kože ne povuče.

Bebin plač, kako prepoznati vrstu plača i kako reagovati?

Situacije koje zahtevaju odlazak kod pedijatra:

  • ako je beba mlađa od 3 meseca i ima povišenu temperaturu (preko 37°C)
  • beba odjednom naglo plače nakon što je delovala mirno i zadovoljno u nedeljama i mesecima do tada, sa samo povremenim ciklusima plakanja
  • beba plače, a ima ispupčenu fontanelu, povraća, deluje letargično i malaksalo
  • beba ne želi da pije ili pije veoma malo, duže od 8 sati
  • beba ne može da se smiri duže vreme, bez obzira što ste probali sve (da je nahranite, da je presvučete, da je ljuljuškate, …)
  • ako primetite na bebinom telu bilo šta neuobičajeno (otok, ispupčenje u predelu prepone, …)
  • ako vidite da beba ima bilo kakav problem sa disanjem – diše ubrzano (više od 60 udisaja u minuti), grokće ili na drugi način pokazuje da teže diše, a grudni koš se uvlači
  • koža dobija plavičastu ili žućkastu prebojenost ili osip koji se širi i ne povlači kada ga pritisnete
  • ako ima manji broj mokrih pelena, ako plače bez suza, primećujete suva usta i jezik – opasnost od dehidracije.

Koliko dugo je normalno da beba plače

Tokom prvih 6 nedelja normalno je da bebe plaču oko 2 do 3 sata.
Učestalost plakanja se uglavnom povećava u prvih 3 meseca života. Tada uglavnom plakanje dostiže vrhunac, da bi konačno počelo da se smanjuje.
Ukoliko dođe do pojave crvenila, otoka očiju, sekreta koji posle 2 do 3 dana ne prolazi ili je pak sekret promenio boju, veoma je važno obratiti se pedijatru.

Vrste plača kod bebe

Plakanje možemo uopšteno podeliti na:

  • kenkanje (nagoveštaji plakanja) – uglavnom je znak da je vreme za obrok ili presvlačenje ili beba trazi nežnost i sigurnost
  • plakanje – kada je recimo beba prilično gladna ili joj je prljava pelena
  • neutešno plakanje – čest simptom grčeva.

Ako beba kenka, obično će je ljuljuškanje ili nešto drugo (podoj, maženje, hranjenje) umiriti. Ali, ako je beba u fazi neutešnog plakanja, onda joj neće pomoći ništa, ma koliko se trudili. Možda će se na kratko smiriti ako je dojite, ili držite u rukama, ali čim završite, plakanje će se nastaviti. 
Jednostavno, ne postoji vidljiva razlika u plaču, pokretima ili mimici bebe što može jasno ukazati na to da li bebu nešto boli ili ne.

Jako je važno prihvatiti da nećemo uvek uspeti da umirimo bebu i da je to u redu. Takvo bebino ponašanje je i dalje normalno.

Uzroci plača kod bebe

Najčešći razlozi plača bebe do 3. meseca

  • grčevi (kolike)
  • glad
  • mokra ili prljava pelena
  • ojed
  • umor ili premor
  • usamljenost ili dosada
  • prejedanje
  • potreba za podigrivanjem
  • hladnoća ili vrućina
  • potreba za utehom i pažnjom
  • preterana stimulisanost (od galame ili aktivnosti)
  • iziritiranost zbog etikete na odeći
  • potreba za ljuljuškanjem ili povijanjem
  • zapušen nosić
  • bol ili bolest.

Najčešći razlozi plača bebe nakon 3. meseca

Bebe starije od 3 meseca mogu plakati iz istih razloga kao i mlađe bebe, ali već donekle znaju da se same umire sisanjem palca, šake ili cucle.

  • separaciona anskioznost (strah od odvajanja)
  • nicanje zubića.

Zašto beba plače pred spavanje?

Moguće je da na bebin plač posle podne i uveče utiče više faktora:

  • Grčevi, koji se često manifestuju u kasnim poslepodnevnim i ranim večernjim satima.
  • Smanjeni dotok mleka tokom večernjih sati i noći. Promene u količini mleka mogu uzrokovati nezadovoljstvo kod bebe.
  • Premor. Ukoliko je prošlo puno vremena od poslepodnevnog odmora, beba može biti preumorna, pa joj treba duže vremena da se umiri i zaspi.
  • Prevelika stimulacija. Nervni sistem bebe je više osetljiv na jaka svetla, zvuke i promene u okruženju. Možete otkriti i da bebu uznemiruje svetlost ekrana u tamnoj sobi ili jačina zvuka televisor.

Kako reagovati kad beba plače?

Nahranili ste i presvukli bebu. Ljuljuškali ste je, podizali da podrigne i tapkali po leđima, pevali joj, pravili toplu kupku, povijali je i probali sve što ste mogli. Postajete iscrpljeni, frustrirani i očajni. Jako je važno da nikada ne drmusate bebu. Snažno cimanje bebe u pokušaju da se smiri može izazvati ozbiljno oštećenje mozga. Ono može nastupiti nakon samo 5 sekundi ovakvog postupanja.

Kako negovati pišu kod bebe i malog deteta?

Spontano prevlačenje kožice kod dečaka je individualno. Kod nekih dečaka taj proces može biti okončan tek nakon puberteta, a najčešće se kožica (prepucijum) odvaja od vrha penisa u predškolskom uzrastu.
Kod novorođenih dečaka može postojati uski prepucijum koji potpuno prekriva penis, bele naslage na piši, naduvavanje kožice i slično i treba znati da su ova stanja najčešće uobičajena pojava i nema razloga za zabrinutost.

Pravilna nega intimne regije kod beba dečaka

Pelene treba proveravati na svakih nekoliko sati i menjati ih kad god su pune vlage. Ukoliko je beba kakila, pelenu treba promeniti što pre. Genitalije je potrebno oprati toplom vodom ili blagim, specijalnim preparatima za dečiju negu i mekom pamučnom tkaninom. Kožicu na piši takođe treba oprati tako što ćete je sasvim nežno povući na dole koliko je moguće. Nakon pranja genitalija na suvu kožu treba naneti odgovarajuću kremu za bebe u tankom sloju.
Vlažne maramice se ne preporučuju osim ukoliko niste kod kuće, ali u tom slučaju vodite računa da koristite maramice koje su isključivo namenjene za negu intimne dečije regije.

Zašto je potreban oprez kod povlačenja kožice?

Kada perete bebinu intimnu regiju, izbegavajte bilo kakve nagle pokrete, jer prevlačenje kožice na silu može dovesti do parafimoze – stanja u kome kožica više ne može da se vrati i prekrije vrh penisa. Kao posledica može se javiti bol, naticanje i crvenilo glansa (glavića). U nekim slučajevima ovo stanje zahteva i hitnu medicinsku intervenciju, jer sprečava dotok krvi do glansa.

Pravilan položaj penisa u pelenama

Kada bebi stavljate pelenu, savet je da se bebina piša postavlja u položaj na dole sve dok pupčana rana ne zaraste kako bi se sprečile moguće infekcije. Nakon zarastanja pupčanika, prilikom stavljanja pelene piša treba da stoji na gore.

Slepljenost kožice na penisu kod dečaka - fimoza

Fimoza predstavlja stanje u kome prevlačenje kožice preko vrha penisa na dole nije moguće.

Međutim, treba razlikovati tzv. fiziološku fimozu i fimozu kao patološko stanje. Patološka fimoza je prilično retka pojava i predstavlja stvrdljivanje vrha kožice u vidu beličastog prstena.

Fiziološka fimoza javlja se kod većine dečaka i označava stanje kada je kožica potpuno prevučena preko vrha penisa, a njeno povlačenje nije moguće jer je vrh uzak i ne može preći preko glavića.

Prepucijum se najčešće odvaja od glavića između 3. i 5. godine života, ali nekada to traje i znatno duže, odnosno do potpunog razvoja muških genitalija.

Da li je obavezno povlačiti kožicu?

Možemo reći da postoje dva osnovna stanovišta kada je u pitanju prevlačenje kožice kod dečaka. Prema jednom, kožicu treba polako prevlačiti od rođenja, dok prema novijem stanovištu, kožicu ne treba povlačiti uopšte sve do njenog spontanog povlačenja.
Recimo, ukoliko se kožica ne prevlači može doći do infekcija usled nakupljanja mokraće i znoja, ali isto tako ukoliko se kožica povlači nestručno ili grubo to isto tako može prouzrokovati upalu ili povredu.
Većina pedijatra zastupa stanovište da je nežno prevlačenje kožice do tačke otpora poželjno radi održavanja redovne higijene.

Bele naslage na dečijem penisu

Prilikom prevlačenja kožice, na vrhu penisa mogu se uočiti beličaste naslage. Najčešće su u pitanju naslage koje proizvode lojne žlezde i potpuno su normalna pojava. Uklanjaju se nežnim brisanjem vlažnim tuferom.

Ukoliko je pored beličastih naslaga vrh penisa crven i otečen, verovatno je u pitanju infekcija. Ukoliko je upaljena samo kožica i vrh penisa u pitanje je balanopostitis. U ovom slučaju beličaste naslage pojavljuju se u vidu gnojnog iscetka.

Ukoliko je u pitanju zapaljenje samo vrha penisa odnosno glavića u pitanju je balanitis, a ukoliko je infekcija zahvatila samo unutrašnje deo kožice genitalija u pitanju je postitis.

Kada je potrebno da se obratite pedijatru?

  • kada je penis crven i otečen
  • kada je dete uznemireno dok piški
  • kada iz penisa izlazi gnojavi iscedak
  • kada je vrh penisa naduven dok dete piški
  • kada se kožica povuče i zaglavi (parafimoza).

Terapija

Blaži slučajevi patološke fimoze mogu se tretirati kortikosteroidima koji omogućavaju da kožica postane tanja i elastičnija, pa je njeno prevlačenje preko glavića moguće.

Fizikalna terapija – slobodnom rukom (kojom ne mažemo kremu) se zateže prsten i stiska telo penisa (krv odlazi u glans).

Hirurško uklanjanje prepucijuma – obrezivanje

Ukoliko kreme ne reše problem slepljenog prepucijuma, dečji urolog može predložiti hirurško obrezivanje kožice (cirkumcizija). Kada su u pitanju deca, zahvat se obavlja u opštoj anesteziji.

Grčevi kod beba

Grčevi, odnosno infantilne kolike, se mogu javiti već od 15. dana života. Period trajanja grčeva se razlikuje od bebe do bebe, ali se obično povlače oko trećeg meseca.

Kada je u pitanju period dana u kome se javljaju, najčešće je to između podoja, kada bebin organizam vari hranu.

Kako izgledaju grčevi kod bebe?

Neki doktori ga definišu pravilom “broja 3”: 3 sata plača, najmanje 3 puta dnevno, najmanje 3 nedelje zaredom, a koje počinje između treće i šeste nedelje života. Beba intenzivno plače, nemoguće ju je smiriti, a uz to steže pesnice, grči i opruža noge.

Kako razlikovati grčeve od nekih drugih stanja?

Svi ostali simptomi poput povraćanja, dijareje, krvi u stolici, povišene temperature, znaci su nekih drugih zdravstvenih stanja zbog kojih se treba obratiti pedijatru.

Šta izaziva grčeve (kolike)?

Niko ne može sa sigurnošću da potvrdi šta je glavni uzrok ove pojave kod beba. Naime, bebe imaju zaista puno obroka u toku dana (8 u proseku).
Smatra se i da kod beba koje se doje nepravilna tehnika dojenja, pojedine namirnice u ishrani dojilje ili bebino brzo gutanje mleka dovodi do uvlačenja velike količine vazduha u bebin digestivni trakt što dovodi do nadimanja i pojave grčeva. Pojedini stručnjaci pak smatraju da se kolike javljaju zbog stimulacija iz spoljašnjeg sveta na bebin nedovoljno razvijen nervni sistem, odnosno kao posledica previše nadražaja iz okoline.

Grčevi kod beba na adaptiranoj formuli

Za bebe koje imaju grčeve, a ne sisaju, već koriste adaptiranu formulu, pedijatar može razmotriti uvođenje posebne formule za olakšanje simptoma. Postoje adaptirane formule koje su prilagođenje za ishranu beba koje imaju problem sa grčevima, a ujedno zadovoljavaju sve potrebe za pravilan rast i razvoj beba.

Vodite računa o postepenom prelasku – pravilo koje važi svaki put kada menjate vrstu formule.

Načini ublažavanja grčeva

Evo nekoliko predloga.

  1. Ušuškano, toplo i smirujuće okruženje. Uvijte bebu čvrsto u ćebence i ljuljajte je u svom naručju ili u kolevci. Probajte da je držite u uspravnom položaju kako bi se lakše oslobodila gasova.
  2. Držite bebu u naručju uz dodir kože-na-kožu, bez ikakvih pokreta, govora – tako će beba moći da oseća vašu kožu i mirise, sluša vaše otkucaje srca, što je za nju veoma smirujuće.
  3. Neke bebe će zainteresovati zvuk lagane klasične muzike.
  4. Blaga masaža bebinog stomaka u smeru kazaljke na satu, ali nikako nakon obroka, već sat vremena pre njega (vrhovima dva prsta od pupka ka spolja pravite blage krugove i to ponavljajte sve dok bebi prija).
  5. Neki stručnjaci smatraju da bebu treba hraniti u uspravnom položaju, jer se tada sprečava nagomilavanje vazduha unutar creva.
  6. Ukoliko beba pije mleko na flašicu, proverite širinu otvora na cucli – za novorođenče treba birati najmanji otvor, a zatim veći u skladu sa uzrastom bebe. Postoje cucle sa specijalnim otvorom, tzv. anticolic cucle . Ove cucle u sebi sadrže par pregrada koje sprečavaju preveliki dotok mleka. Posebno dizajnirane flašice krivog oblika, takođe omogućavaju kontrolu dotoka mleka.
  7. Ukoliko beba doji proverite da li primenjujete pravilnu tehniku dojenja.
  8. Ukoliko dojite bebu možete probati da prilagodite svoju ishranu i privremeno izbacite namirnice koje mogu izazvati nadimanje stomaka.
  9. Neki pedijatri preporučuju da pored jednog obaveznog podrigivanja nakon obroka prekidate bebu par puta tokom hranjenja kako bi podrignula.
  10. Ukoliko se beba hrani formulom, razmotrite prelazak na drugu vrstu adaptirane formule kojom hranite bebu ili prelazak na specijalizovane formule protiv grčeva, uz prethodnu konsultaciju sa pedijatrom.
    Neke bebe smiruju učestali i ponavljajući zvukovi (tzv. bela buka) poput usisivača, mašine za sudove, fena za sušenje kose, zato što je verovatno podsećaju na zvukove vaših organa koje je stalno slušala dok je bila u materici. To će joj možda pomoći da se oseća sigurno u novom okruženju baš kao što se osećala sigurno dok je bila unutar vas. Odlična ideja je i kombinacija zvuka i pokreta, poput vožnje automobilom.
  11. Ono što bi još moglo pomoći je topla kupka, peškirić natopljen toplom vodom ili termofor za bebe koje ćete držati na bebinom stomaku (vodite računa da temperatura tople vode odgovara bebinoj koži).
  12. Posavetujte se sa pedijatrom oko preparata (farmaceutskih ili alternativnih) koji služe za ublažavanje grčeva, ali nijedan od tih preparata nemojte uzimati na svoju ruku.

Kada se obratiti lekaru za grčeve (kolike)?

Pomoć lekara obavezno treba potražiti ukoliko:

  • nikakve tehnike umirenja ne pomažu, a grčevi su jaki, dok bebin plač traje i po 3 sata;
  • beba odbija predviđen obrok;
  • bebin stomak je tvrd, natečen i bolan na dodir;
  • beba ne dobija na težini ili gubi na težini;
  • beba nema redovne stolice;
  • beba povraća;
  • beba ima povišenu temperaturu;
  • grčevi traju duže od 3 meseca.

Inflamatorne bolesti creva kod dece

U najužem smislu inflamatorne bolesti creva (IBC) obuhvataju Chronovu bolest (Kronova bolest – KB) i ulcerozni kolitis (UK). Iako je KB bolest celog gastrointestinalnog trakta, ona najčešće zahvata završni deo creva i desni kolon (debelo crevo). UK je isključivo bolest sluznice debelog creva sa obaveznom zahvaćenošću rektuma. Najčešće oboljevaju starija deca, pre- i adolescenti.
Postoji genetska predispozicija za nastanak ovih bolesti, a važnu ulogu imaju i faktori spoljašnje sredine. Virusne infeckije pokreću IBC, kao i neka hrana i izmena tipa crevne bakterijske flore.

Ulcerozni kolitis

Najčešće se javlja oko 12-te godine života.

Klinička slika

Najčešće počinje kao akutni krvavi (hemoragični) proliv. Početak može biti i postupan, tokom nekoliko meseci. Na početku bolesti pored proliva, deca imaju i povišenu telesnu temperaturu. U težim slučajevima se javlja i gubitak u telesnoj težini i bol u trbuhu, povraćanje, mučnina, nadut trbuh. Zbog gubitka belančevina kroz upaljenu sluzokožu debelog creva, mogu se javiti i otoci. Deca imaju veoma slab apetit i vremenom počinju da zaostaju u rastu. U težim slučajevima se javljaju i upale zglobova i promene na koži, promene na očima.

Dijagnoza

Sigurna dijagnoza se postavlja endoskopskim pregledom (kolonoskopija) i patohistološkim nalazom isečka sluzokože creva.
U laboratorijskim nalazima registruje se povišen CRP, anemija, povišen fekalni kalprotektin, leukocitoza, hipoproteinemija. pANCA su pozitivna.

Terapija

Koriste se lekovi iz grupe 5-aminosalicilata, mezasalin, kortikosteroidi u težim oblicima boilesti, ciklosporin ili biološka terapija (Humira, Remicade). Nekada se mora pristupiti i hirurškom lečenju.

Chronova bolest (Kronova bolest)

Najčešće oboljevaju deca između 11 i 12 godina života, ali se može i ranije javiti. U nastanku bolesti ima značaj porodična predispozicija (nasledni faktori), na drugoj strani, smatra se da kod KB postoji patološki odgovor na normalnu bakterijsku floru creva zbog defekta sluznične barijere i/ili neodgovarajućeg imunološkog odgovora na postojeće crevne bakterije.

Klinička slika

Simptomi zavise od lokalizacije bolesti i težine bolesti. Tup bol u trbuhu, hroničan proliv, gubitak na težini, malnutricija, niska febrilnost, bledilo, odložen pubertet ili prekid puberteta najčešći su znaci bolesti. Često se javljaju i fisure anusa, hemoroidi. Mogu se javiti i bolovi u zglobovima i upale zglobova, promene na koži (eritema nodosum), promene u usnoj duplji (orofacijalna granulomatoza), i očima (iridociklitis).

Dijagnoza

Ubrzana sedimentacija eritocita, povišen CRP, povišen fekalni karprotektin, anemija, hipoalbuminemija, trombocitoza. Pozitivna pANCA, ASCA antitela.
Definitivna dijagnoza se postavlja ileo-kolonoskopijom i biopsijama sluzokože creva i patohistološkim nalazom. Važno je uraditi i magnetnu rezonancu creva (NMR entero-kolografija).

Terapija

U terapiji se daju kortikosteroidi, a ako nemaju efekta daje se Imuran ili biološki lekovi (Humira). U nekim slučajevima se daju i antibiotici, a nekada je indikovano i hirurško lečenje.

U terapiji je veoma važna i ishrana. U slučaju dece, stavljamo ih na ishranu takozvane enteralne ishrane. To su zapravo pripravci na bazi mleka koji liče na šejkove različitih ukusa. Uz to ne smeju određeno vreme da konzumiraju ništa drugo osim vode. Tretman traje od 6 do 12 nedelja, u zavisnosti od reakcije. Ovim načinom Kronova bolest ulazi u remisiju bez ikakvih lekova, biološke terapije i slično. Kada roditelji vide da je samo promena ishrane zapravo izlečila pacijenta, postaju svesni važnosti i načina ishrane u prevenciji i nastanku bolesti, ali i u lečenju

U redovnim protokolima se savetuje što više organska, domaća hrana, da osnova budu namirnice koje možemo da pripremimo kod kuće. Povrće, voće, meso, jaja – sve je dozvoljeno. Nema zabrane namirnica, osim ako ne postoji alergija, što se ustanovljava posebno. Što se tiče zabrane, zabranjeni su načini pripreme. To praktično znači da hrana nije prošla neki vid i kućne industrijalizacije. Odnosno, ne sadrži dodatke u smislu aditiva, konzervanasa i začina koji su obrađeni ili imaju dodatke. Treba koristiti, u normalnim količinama, što prirodnije začine (so, biber) koje možemo sami da sameljemo.

Infekcije urinarnog trakta kod dece

Infekcije urinarnog trakta u dečjem uzrastu su česte. Po učestalosti se nalaze na drugom mestu, nakon infekcija respiratornog trakta. Javljaju se u svakom uzrastu, a najčešće u uzrastu do 5. godine života. Infekcije su češće kod devojčica. Blizina otvora uretre, vagine i anusa olakšava nastanak infekcije. Osim toga, ženska uretra je kratka i prava, u odnosu na mušku, što mikroorganizmima omogućava brz prelazak u mokraćnu bešiku.

Uzočnici infekcija urinarnog trakta

Infekcije urinarnog trakta uzrokuju mikroorganizmi koji su normalni stanovnici kože i creva – Esherichia coli, Proteus, Klebsiella, Enterobacter i druge. Najčešći uzročnik je Escherichia coli, u 90% svih infekcija urinarnog trakta u dečijem uzrastu.

Simptomi infekcije urinarnog trakta kod dece

Klinička slika je različita i zavisi pre svega od uzrasta, zatim da li se radi o infekciji donjeg dela urinarnog trakta – upala mokraćne bešike (cistitis) ili o infekciji gornjeg dela urinarnog trakta – bubrega (pijelonefritis) i eventualnih pridruženih anomalija mokraćnog sistema. U novorođenačkom uzrastu, upala bubrega, može da se komplikuje i razvojem sepse.

Kod novorođenčeta i deteta do 2. godine života simptomi infekcije su nespecifični. Dete je mlitavo, pospano, odbija obroke, gubi na težini, a pri tom ne mora da ima povišenu telesnu temperature (neka deca imaju povišenu teperaturu). Često se javlja i žutica, povraćanje i retke stolice, što sve može dovesti do dehidracije i metaboličkih poremećaja. Infekcija se u nekim slučajevima može manifestovati samo neprijatnim mirisom urina i zamućenim urinom.

Kod starije dece simptomi upale bubrega su: visoka temperatura, gubitak apetita, povraćanje i bol u trbuhu i lumbalnom predelu. Simptomi upale mokraćne bešike su: lako povišena telesna temperature, učestalo mokrenje manje količine urina, bolno mokrenje (bol se javlja na kraju tj. pri završetku mokrenja!!!), krv na kraju mokrenja.

Faktori rizika za nastanak urinarnih infekcija:

Mlađi uzrast deteta, zatvor, nemogućnost prevlačenja kožice na penisu, proliv, poremećaj u pražnjenju mokraćne bešike, ženski pol, postojanje u pozadini anomalije mokraćnog sistema, porodična predispozicija itd.

Dijagnostičke procedure

Pored pregleda urina i urinokulture, obavezno treba uraditi i laboratorijske analize (KKS, CRP, kao i osnovne biohemijske analize vezane za bubrežnu funkciju).

Patološki nalaz urina je veći broj leukocita u sediment urina – veći od 5, a kod cistitisa je tipično prisustvo krvi u urinu – više od 5 eritrocita u sedimentu urina. Pozitivni nitriti su visoko senzitivni za infekciju mokraćne bešike. U urinokulturi treba da bude izolovano više od 100 000 bakterija u mililitru da bi potvrdili postojanje urinarne infekcije, ako se urin za urinokulturu uzimao srednjim mlazom. Ukoliko se u nalazu otkrije više vrsta bakterija, to obično ukazuje da je uzorak kontaminiran i mora se ponoviti analiza.

Zato je veoma bitno pravilno uzeti uzorak urina za analizu. Kod odojčadi i male dece se za običan nalaz urina može zalepiti kolektor tj. kesica i tako sakupiti minimum 10 ml urina za analizu (prethodno oprati vodom i sapunom genitalije deteta). Kod starije dece se uzima srednji mlaz urina. Za urinokulturu se urin ne može ni u jednom uzrastu uzeti kesicom!!!! Najčešće se uzima urin iz srednjeg mlaza (mada bi kod dece do 2. godine života trebao uzorak da se uzme kateterizacijom mokraćne bešike).

Srednji mlaz urina i pravilna priprema deteta: prethodno oprati genitalije vodom i sapunom, obrisati ih (kod dečaka navući kožicu koliko može i oprati izlaz mokraćovoda), sačekati da dete počne da mokri, a zatim srednji mlaz urina sakupiti u sterilnu flašicu (dovoljno je par mililitra urina).

Ukoliko se dokaže urinarna infekcija obavezan je, bez obzira na uzrast, ultrazvučni pregled urotrakta (UZ pregled se radi po izlečenju infekcije, osim u komplikovanim slučajevima, kada je neadekvatan odgovor na antibiotsku terapiju, kada se ranije može uraditi UZ pregled!).

Dalja ispitivanja sa ciljem dokazivanja urođenih anomalija su u domenu rada dečjeg nefrologa.

Lečenje infekcije urinarnog trakta u dečijem uzrastu

Način lečenja zavisi od uzrasta deteta, težine infekcije i postojanja riziko faktora (npr. anomalije mokraćnih puteva). Infekcije urinarnog trakta se leče antbioticima! Deca koja imaju proliv ili povraćaju, kao i novorođenčad, zahtevaju hospitalizaciju i davanje injekcija. Deca svih drugih uzrasta koja mogu da piju lekove mogu se lečiti i sirupima ili tabletama, u kućnim uslovima. Lek izbora su antibiotici iz grupe cefalosporina. Pre započinjanja antibiotkse terapije treba uzeti urin i urinokulturu za analizu, a zatim odmah započeti antibiotsku terapiju.

Lečenje antibiotikom traje 10 dana. Jedino kod starije dece koja imaju jasnu kliničku sliku upale mokraćne bešike lečenje antibiotikom može trajati 3-5 dana.

Simptomatska terapija se primenjuje kod povišene temerature davanjem lekova za snižavanje. Savetuje se i povećan unos tečnosti.

Prevencija pojave urinarnih infekcija se sprovodi adekvatnim održavanjem higijene urogenitalne regije. Ovo se naročito odnosi na devojčice, koje imaju kratak put do mokraćne bešike zbog kratke uretre. Od malena ih treba učiti da se brišu od uretre prema čmaru, pravilno i redovno. Higijenu treba održavati blagim sredstvima za higijenu čija pH vrednost odgovara pH vrednosti intimne regije. Na taj način se održava normalna flora u genitalnoj regiji koja sprečava bakterije da idu prema mokraćnoj bešici i bubrezima. Preporučuje se nošenje pamučnog veša. Savetuje se i redovno i potpuno pražnjenje bešike. Kod dečaka je važno održavati higijenu kožice penisa. Normalizacija stolice, ako dete ima zatvor je poželjna.

Kada beba sme napolje?

Dobro je da sačekate da se beba privikne na spoljnji svet, bar 15-tak dana od rođenja, pa tek onda je izvesti napolje.

Ako je zima i hladno vreme, najbolje je da sačekate mesec dana od rođenja.

Takođe, vodite računa o zagađenosti vazduha, pa nemojte izvoditi bebu kada je u vazduhu velika koncentracija štetnih gasova. Vetar, kiša i ostali nepovoljni uslovi nisu dobar dan za šetnje kako mlađih, tako ni starijih beba.

Tokom leta, potreban je oprez zbog velikih vrućina. Bebu izvodite u vreme kada sunce još uvek nije jako, pre 11h i posle 18h. Koristite suncobran, haubu od kolica ili nađite prirodnu senku, a savetuje se i da koristite kremu sa zaštitnim faktorom – onu koja je prilagođena za uzrast od rođenja.

Koliko dugo beba sme da bude napolju?

Preporučuje se da ne izvedete bebu odmah u dugu šetnju, počnite prvo sa kraćim boravkom na terasi ili u dvorištu, oko 10-15 minuta. U narednim danima možete produžavati boravak i uputiti se u kraće šetnje, blizu doma.

Ograničite vreme koje provodite u bliskom kontaktu sa velikom masom ljudi. Uverite se da svako ko želi da drži ili dodirne bebu pre toga opere ruke. Naravno, klonite se osoba koje su bolesne.

Najbolje je izvoditi bebu nakon obroka i presvlačenja.

Kako obući bebu prilikom izvođenja napolje?

Obucite svoju bebu u skladu sa vremenskim i klimatskim uslovima. Ako je napolju prohladno, obavezno pokrijte bebinu glavu, noge i ruke. Obucite svoju bebu onako kako bi se i odrasla osoba obukla, mada novorođena beba uvek treba da ima dodatni sloj na sebi.

Odvikavanje od pelena

Odvikavanje od pelena, odnosno navikavanje na nošu, je značajna prekretnica u životu deteta i roditelji. Trebalo bi sačekati da dete oseti da može da vrši nuždu samo, bez pritiska odraslih, a za to mora da pronađe motiv, a ne da to radi da bi zadovoljilo roditelje.

Važno je da se dete samo navikne na ovu novinu i da to protekne bez problema, kao detetov samostalan uspeh. Trebalo bi sačekati da dete napuni dve godine i više kada je spremno za navikavanje korišćenja noše (toaleta).

Postoje različiti pristupi kada i kako da se dete što pre navikne na nošu. Istina je da se svi na kraju nauče kako to treba da se radi pa stoga treba sačuvati deteteovo samopouzdanje, samopoštovanje. U ovom “poslu” potreban je pre svega, individualan pristup, odnosno spremnost deteta.

Dete nije spremno za korišćenje noše:

  1. Stoji iznad noše i piški na pod;
  2. Ne dopušta da mu se skinu pelene, vrišti i opire se svaki put kada roditelji to pokušaju;
  3. Samo skida pelenu i onda se pokaki na pod, tepih;
  4. Hoda unaokolo širokim hodom, a onda sedne sa punim pelenama, bez znakova neprijatnosti, naprotiv…;
  5. Sakriva se u ćošku, ispod stola ili ormaru i sl. i onda se mogu čuti zvukovi stenjanja dok kaki;
  6. Ako roditelj ponudi nošu jer je došlo vreme za vršenje nužde dete govori “Ne, ne, ne!”;
  7. Negoduje na razne načine svaki put kad mu se predloži noša ili WC.

Roditelj dete ne uči, niti je reč o detetovoj poslušnosti, već mu pomaže da uradi nešto za sebe. Krajnji rezultat jeste da dete stekne kontrolu nad sopstvenim fiziološkim potrebama – da prepozna osećaj pune bešike ili creva i da na to reaguje na društveno prihvatljiv način – da kaže odrasloj osobi, ode u toalet ili pronađe nošu.

Dete je spremno za korišćenje noše:

  1. Dete više nema potrebu da se stalno kreće ili stoji na nogama – u stanju je da mirno sedi neko vreme i zaokupi se nečim drugim – najranije oko 18 meseci, često i kasnije;
  2. Dete razume šta mu govorite, mada možda ne priča, može poslušati molbu složenu od dva uputstva npr., ”Idi tamo i donesi to i to”;
  3. Dete može reći “NE” – jer ne želimo da to radi da nas usreći, nego da bude zadovoljno onim šta je postiglo;
  4. Počinje da stavlja stvari na svoje mesto – zna da određene svari idu na određeno mesto;
  5. Počinje da vas oponaša – ne samo da tapše kada vi tapšete, nego se devojčica ponaša kao mama, igra se kuvanja ili sl. Isto važi i za dečake, mada oni više vole da oponašaju tatu. Deca u tom uzrastu žele da idu u WC kao mama i tata i mogu se jako razočarati ako im to ne uspeva, pogotovo ako i roditelji nisu oduševljeni kad nađu mokru posteljinu;
  6. Dete počinje da obavlja nuždu u predvidivo vreme – ostaje neprekidno suvo 1-2 sata. Krajem druge godine dete ostaje suvo tokom poslepodnevnog spavanja. Nakon dremanja nije teško “uhvatiti” detetovu potrebu da se ispiški ako požurimo sa stavljanjem na nošu. Pražnjenje creva se često može predvideti. Ovi novi obrasci predstavljaju iskušenje za roditelje koji na osnovu njih često zaključuju da je došlo vreme za odvikavanje od pelena;
  7. Dete postaje svesno svoga tela – daje do znanja da je pokvasilo pelene, čak i gunđa dok oseća kretanje creva (to nije isto što i stenjanje od napora). kaže šta je uradilo, zna da li je kakilo ili piškilo.

Kada dete ispunjava svaki od navedenih znakova, tek tada je spremno za ovaj važan “posao” preuzimanja kontrole nad sopstvenim fiziološkim potrebama.

Pomozite detetu da bude što samostalnije kad je reč o obavljanju nužde, ali nemojte da ga prepustite samo sebi. Dete sada već može samo da ode do noše, da se skine uz minimalnu pomoć i da samo sedne na nju i ustane sa nje. Roditelj treba da strpljivo sedi pored njega s izrazom odobravanja na licu, a onda da traži dozvolu da mu obriše guzu (devojčicama obavezno brisati guzu prema spolja kako izmet ne bi došao u kontakt s mokraćnim kanalom) i da isprazni i opere nošu. Možda neće hteti da roditelj povuče vodu dok je ono tu, ali ako ono to želi da učini, treba mu dozvoliti. Što više bude osećalo da kontroliše situaciju, to bolje.

Dete postaje svesno osećaja pune bešike otprilike u isto vreme kad počinje da oseća da treba da isprazni creva, ali će kontrolu nad bešikom uspeti da ostvari mnogo kasnije.

U stvari, ako je moguće, treba pričekati leto ili praznike. Ako je napolju toplo pa dete može da bude golo u dvorištu, stanu i sl. dobro je jer kad god bude videlo sebe kako piški, to će mu pomoći da uspostavi vezu između osećaja pune bešike i onog šta se dešava posle toga.

Cilj je da ono samo shvati da su gaćice udobnije od pelena i da je upotreba noše brža i jednostavnija od prepovijanja. Ako se vrši pritisak na njega, može da zaključi da mu je život bio jednostavniji dok je nosilo pelene i da su gaćice sve to pokvarile. Neće biti nikakve koristi od toga ako ga budete neprestano opominjali. Treba da mu pomognete da shvati da samostalno mora da uradi nešto kad bude osetilo potrebu da obavi nuždu. Ako ga podsećate, razmišljate umesto njega što može da odloži trenutak kad će se samo pobrinuti za to.

Nezgode će se dešavati sve ređe i jednog dana brisanje barica na podu, više neće biti svakodnevna obaveza.

Rota virus

Rotavirusi su RNK virusi koji pripadaju porodici Reoviridae. Postoji 9 grupa virusa, od kojih grupa A izaziva više od 90% rotavirusnih infekcija kod ljudi.

Rotavirus je vodeći uzročnik gastroenteritisa (upale želuca i creva) kod dece ispod 5 godine života. Manifestuje se akutnim dijarealnim sindromom.

Rezervoar je čovek, a put prenošenja je feko-oralni, a u nekim slučajevima i respiratorni. Ovi virusi se mogu naći i u kontaminiranoj vodi. Virus kruži vazduhom od decembra do aprila. Kada jednom uđe u organizam virus se nastani u tankom crevu gde počinje njegov rast (replikacija).

Feko-oralni prenos: dete slučajno unese virus u usta rukama ili igračkama koje su kontaminirane zaraženom stolicom.

Kapljična infekcija: virus se nalazi u sućišnim kapljicama sekreta zaražene osobe i tokom govora se širi kroz vazduh. Upravo zbog ovakvog načina širenja Rota virus može izazvati epidemije npr. u jaslicama i zabavištima, ako se nađe i jedno dete zaraženo Rota virosom.

Klinička slika

Inkubacija traje 1-3 dana. Bolest se ispoljava jakim povraćanjem i povišenom temperaturom, a zatim počinje proliv koji traje oko 6-7 dana (nekada i do 14 dana). Prisutni su i grčevi u stomaku. Zbog svega ovoga kod dece se često razvijaju klinički znaci dehidratacije (suve usne koža, poremećeno stanje svesti, pospanost, vrtoglavica, retko mokrenje, nedostatak suza, veći broj srčanih otkucaja…).
Period zaraznosti traje u toku akutne faze bolesti i kasnije dok traje izlučivanje virusa.

Dijagnostika

Rota virus se identifikuje u stolici ili rektalnom brisu pomoću imunobioloških tehnika (ELISA, lateks aglutinacija), ili se infekcija može dijagnostikovati serološki.

Uzorak za analizu se uzima od sveže neformirane stolice, zapremine kafene kašičice u posudu za stolicu. Uzorak ne sme da bude pomešan sa urinom ili vodom iz WC šolje. Uzorke treba odneti u laboratoriju na testiranje što pre nakon prikupljanja. Ukoliko je neophodno, uzorak se može čuvati na temperaturi od 2-8°C do 2 dana, ili na -20°C duži vremenski period. Uzorak stolice se može uzeti bilo kada u toku dana. Uzorke treba testirati što pre nakon pojave simptoma, jer uzorci stolice koji se prikupljaju nakon akutne faze mogu sadržati antigene virusa ispod praga osetljivosti testa.

Terapija

Terapija podrazumeva nadoknadu tečnosti i mineral.

Bebama se savetuje nastavak dojenja, uz dodatak tečnosti u zavisnosti od težine proliva.

Starija deca treba da uzimaju elektrolite i vodu (ako ne povraćaju), najbolje preparate oralnog rehidratacionog sredstva. Kod blage dehidratacije 60 ml/kg za prvih 4 sata bolesti, a kod umerene i do 100 ml/kg. Nakon toga nastaviti kontinuiran unos tečnosti u zavisnosti od gubitaka. Tečnost uzimati postepeno, u malim gutljajima, sa pauzama između.

Ne postoje specifični lekovi za lečenje ove bolesti.

Antibiotici uništavaju korisne crevne bakterije (fiziološka flora) koje takođe imaju koristan učinak u odbrani organizma, tako da ih kod virusnih infekcija ne treba davati.

Virus ne ostavlja nikakve posledice.

Prevencija

Jedini način na koji se virusne infekcije digestivnog trakta mogu pokušati sprečiti jeste adekvatna higijena. Temeljno pranje ruku više puta tokom dana, a posebno nakon toaleta, dolaska u kontakt sa raznim površinama, pre jela. Decu treba posebno učiti da i u vrtiću peru ruke, u parkiću pre nego im damo hranu dezinfikovati ruke. Redovno prati igračke i voditi računa da ih ne stavljaju u usta jer je ovo najčešći način prenošenja Rota virusa.

Postoji vakcina protiv Rota virusa (živa peroralna) koja deluje preventivno jer jača odbrambene snage organizma tako što podstiče stvaranje specifičnih antitela protiv ovog virusa. Vakcina Rotarix je u upotrebi u nekim zemljama. Ova vakcina se primenjuje u uzrastu od 6. do 24. nedelje života u cilju prevencije infekcije Rota virusom. Prva doza se može primeniti počev od 6. nedelje života. Interval između dve doze treba da bude najmanje 4 nedelje. Poželjno je da se vakcinacija završi pre 16. nedelje života, a obavezno je da se završi zaključno sa navršene 24 nedelje života.

Obavezno se javite lekaru ako:

  • beba mlađa od 6 meseci povraća, ima visoku temperaturu
  • česti prolivi i povraćanje uz dehidrataciju
  • ukoliko se sveža krv pojavi u stolici
  • ako se simptomi ne smanjuju nakon 48h.

Soor ili mlečac kod bebe

Soor (kandidijaza) je gljivična infekcija usne duplje izazvana gljivicom Candida albicans, koja se može naći u vagini i na bradavicama majke. Ova infekcija se kod beba manifestuje beličastim naslagama na jeziku ili unutrašnjoj strani obraza, kao i na nepcu i desnima. Naziv mlečac potiče od izgleda infekcije: bele naslage podsećaju na zgrušano mleko.

Kako beba može da se inficira soorom?

Jedan od načina jeste infekcija na samom porođaju. Naime, prilikom prolaska bebe kroz porođajni kanal može se dogoditi da beba dođe u kontakt sa gljivicom, naročito ako kod majke postoji razvijena infekcija koja prethodno nije lečena.

Drugi način jeste za vreme dojenja ili hranjenja bebe. Nedovoljna higijena bebinog pribora za jelo (cucli, flašica ili kašičica) može dovesti do razvoja gljivice koja se nastanjuje u bebinim ustima. Isto tako, nehigijena bradavica i ruku majke prilikom dojenja takođe izlaže bebu riziku od oboljevanja od soora.

Osim u pomenutim situacijama (porođaj, dojenje, hranjenje ili pojenje), soor se može javiti i nakon ili tokom terapije antibioticima. Nedovoljno jak imunitet bebe još jedan je razlog za pojavu ovog gljivičnog oboljenja, kao i nedostatak nekih vitamina i minerala.

Soor je česta pojava i u periodu nicanja zuba ili u vreme lakših virusnih infekcija. Pošto su nervozne zbog nicanja zubića ili prehlade, bebe će često stavljati ruke u usta, čime mogu podstaći razvoj gljivice u usnoj duplji.

Kako razlikovati soor od naslaga mleka na jeziku?

Nije neobično da se nakon podoja primete beličaste naslage u bebinim ustima. Međutim, kako utvrditi da li se radi o sooru ili o običnim naslagama mleka? Ukoliko pokušate da očistite bebina usta komadićem gaze umočenim u rastvor sode bikarbone, mlečne naslage će se gotovo odmah skinuti i ostati na gazi. Za razliku od mlečnih naslaga, soor se neće skinuti nakon blagog trljanja naslaga gazom. Osim toga, soor je često praćena bolom, promenama u bebinom ponašanju (odbijanje hrane) i nervozom. Nije retko ni da beba otežano doji ili preterano “cokće”, što takođe ukazuje na to da je u pitanju soor.

Kako lečiti soor?


Najjednostavniji tretman za soor jeste ispiranje usne duplje (jezika, desni, unutrašnje strane obraza i nepca) rastvorom sode bikarbone. Rastvor se pravi od jedne kašičice sode bikarbone i 100 ml prokuvane i prohlađene vode. Komad gaze umočite u rastvor i obmotajte oko prsta, a zatim pola sata do sat vremena pre dojenja pažljivo prebrišite unutrašnjost bebinih usta. Isti postupak se može koristiti i za čišćenje bradavica: istim rastvorom prebrišite i bradavice, čime ćete smanjiti mogućnost da se soor dalje razvija. Ako infekcija traje duže nego što je očekivano ili sporo prolazi (gljivične infekcije inače umeju biti jako uporne!), možete koristiti i neku kremu ili gel protiv gljivica.

Spavanje kod beba

Novorođenčad spavaju dugo, od 8 do 16 časova dnevno. Kako u tom uzrastu još ne razlikuju dan i noć, njihovi obrasci spavanja su promenljivi – ćesto će beba biti budna kada je odraslima vreme da spavaju. Roditeljima se preporučuje da prate obrazac ponašanja njihove bebe, tj. bebin ritam. Bebe obično do četvrtog meseca života nauče da razlikuju dan od noći, dok već oko šestog meseca neke bebe mogu da prespavaju i celu noć.

Za bolje uspavljivanje, pripremajte dete za spavanje na sličan način, držite se uobičajenog vremena odlaska na spavanje. Umirite bebu toplom kupkom, umirujućom masažom, uspavankama. Takođe, pratite reakcije deteta, jer neka deca mogu da se ovim postupcima pobude na aktivnost.

Koji su rizici povezani sa spavanjem?

Sindrom iznenadne odojčadske smrti ili smrt u kolevci (engl. Sudden Infant Death Syndrome – SIDS) predstavlja pojavu iznenadne i neobjašnjive smrti odojčeta mlađeg od 1 godine starosti. Brojne studije ističu da je rizik od pojave SIDS-a najmanji ako beba spava na leđima.

Nemojte da stavljate dete da spava na mekoj podlozi, mekim jastucima, uklonite igračke i nezategnute prostirke. One mogu da mu prekriju disajne puteve i tako zaustave disanje.

U svakom slučaju, roditelji ne bi trebalo da bebu ostavljaju samu u prostoriji, čak ni tokom kraćeg dnevnog spavanja. Najbolje bi bilo da preko dana ona spava u blizini roditelja, tako da je imaju na oku, a preko noći u sobi sa njima (ali ne u istom krevetu sa roditeljima).

A kada malo porastu?

Deca uzrasta od jedne do tri godine prosečno spavaju od 10 do 14 sati na dan, gde su ubrojana i dva perioda spavanja tokom dana. Posle uzrasta od 18 meseci često se dešava samo jedno dnevno spavanje nakon ručka (koje traje 1-3 časa). Iako je dužina noćnog spavanja promenljiva od deteta do deteta, mala deca prosečno noću spavaju 10 ili više časova. Savetuje se da roditelji prate obrazac ponašanja svog deteta.

U ovom uzrastu mogu se javiti neki specifični problemi u vezi sa spavanjem, poput dugog uspavljivanja ili noćnog ustajanja iz kreveta i dozivanja roditelja, što često može uvesti roditelje u neprijatna osećanja, i prouzrokovati po decu nepovoljne roditeljske reakcije.

Strah od mraka

Šta ako se dete od 2,5-3 godine plaši mraka i dolazi roditeljima tokom noći? Potrebno je na prvom mestu utvrditi uzrok uplašenosti – da li postoje neke životne okolnosti koje dovode do ovakvih reakcija (promene u porodičnim rutinama, novi ljudi u životu deteta, neki drugi izvor straha). Ukoliko je dete uznemireno i preplašeno, nemojte se ljutiti već potrebno je da mu pružite podršku i umirite ga. Kako deca u ovom uzrastu nedovoljno jasno razlikuju stvarnost od umišljenih predmeta i događaja, važno je da im, ukoliko uzrok straha potiče iz mašte, objasnite da ono što ih plaši nije stvarno. Poželjno je da decu umirite u njihovom krevetu ili sobi, jer ukoliko primite dete u svoj krevet ili sobu, možete stvoriti utisak kod deteta da su njegovi strahovi opravdani, i da soba ili krevet u kojima spava nisu bezbedno mesto.

Kada su deci potrebni suplementi u ishrani i kako pronaći prave?

Kada postoji potreba za suplementima?

To je pre svega u situacijama kada postoji veći rizik od deficita, kao npr.:

  • u zimskim mesecima kao dodatak ishrani siromašnoj vitaminima
  • kod dece koja su izuzetno probirljiva u pogledu hrane i koja ne uzimaju dovoljno raznovrsnih namirnica
  • kod lečenja antibioticima
  • kod bavljenja sportom
  • kod dece koja su na veganskoj ili vegetarijsnkoj ishrani
  • kod dece koja imaju stanje koje utiče na apsorpciju ili koje povećava potrebu za pojedinim nutrijentima, kao što su celijakija ili zapaljenska bolest creva
  • kod dece koja su imala neku operaciju koja utiče na stomak i varenje.

Tako recimo, deca koja su probirljiva po pitanju hrane mogu imati niske vrednosti gvožđa i cinka.

Deca sa celijakijom ili zapaljenskom bolesti creva su u posebnom riziku od deficita pojedinih vitamina i minerala, naročito gvožđa, cinka i vitamina D.

Deca koja su na režimu ishrane sa samo biljnim proizvodima, mogu imati veći rizik od deficita kalcijuma, gvožđa, cinka i vitamina B12 i D.

Veganska ishrana može biti posebno opasna za decu ukoliko se određeni nutrijenti – kao što je vitamin B12, koji se prirodno nalazi u životnjskim proizvodima – ne zameni drugim suplementima ili obogaćenim prehrambenim proizvodima.

Većina dece dobija dovoljne količine hranjivih materija kroz balansiranu ishranu, ali u određenim okolnostima, deci mogu biti potrebni i suplementi vitamina i minerala. Ako je dete na restriktivnom režimu ishrane, ne može pravilno da absorbuje nutrijente ili je veoma probirljivo u ishrani, onda može imati koristi od uzimanja vitaminskih suplemenata.

Oprez – suplementacija može imati toksične efekte na dete ukoliko se vitamini i minerali daju u prevelikim količinama. Ovo se naročito odnosi na vitamine koji se rastvaraju u mastima, kao što su vitamini A, D, E i K, a koji se u telu skladište upravo u mastima.

U periodu rasta, ključno je da deca dobiju adekvatne količine nutrijenata koji će pomoći u izgradnji kostiju, kao što su kalcijum i vitamin D.

Gvožđe, cink, jod, holin, kao i vitamini A, B6, folat, vitamin B12 i D, ključni su za razvoj mozga tokom ranog uzrasta.

Odojčad i mala deca imaju drugačije potrebe od starije dece i moguće je da će imati potrebu za određenim suplementima, kao što je vitamin D.

Američka pedijatrijska akademija (APA) kod zdrave dece uzrasta preko godinu dana, koja se balansirano hrane, ne savetuje suplemente. Umesto toga, savetuje se da deca uzimaju raznovrsno voće, povrće, žitarice, mlečne proizvode i namirnice bogate proteinima, kako bi se obezbedila adekvatna ishrana.

Šta je temenjača?

Temenjača podrazumeva žućkaste naslage na temenu bebe. Ovo stanje je uobičajeno kod beba i nema veze sa higijenom.

Medicinski naziv temenjače je infantilni seboreični dermatitis. Pored temena, može se pojaviti i na čelu, obrvama, oko nosa, iza ušiju, kao i u predelu pelena, pazuha i drugih nabora kože, ali to nije čest slučaj. Temenjača se može i inficirati, posebno u predelu pelena.

Kod nekih beba temenjača se može pojaviti u obliku nekoliko tačkastih naslaga, dok kod drugih može zahvatiti veliku površinu kože glave.

Ljuspice koje se formiraju na površini kože su zapravo sasušena masnoća, a ispod njih se nalaze sveže masne naslage. Koža ispod masnoće može biti crvena i nadražena, a postoji mogućnost da se temenjača upali.

Temenjača kod beba javlja se oko trećeg meseca, najčešće između 2. i 6. nedelje života.

Uzrok pojave temenjače može biti i gljivica Malassezia furfur odnosno njen pojačan rast.

Temenjaču treba razlikovati od atopijskog dermatitisa kod beba, koji se javlja posle drugog meseca i jako svrbi.

Koliko traje temenjača kod beba?

Temenjača traje nekoliko meseci, najduže do prvog rođendana. Lakši oblici temenjače mogu spontano proći.

Temenjača i opadanje kose

Bebama svakako opada prva kosica i opadanje kose ne treba striktno povezivati sa temenjačom. Ukoliko su naslage temenjače čvrste i uporne, moguće je da na tim mestima bebi ne raste kosica. Kada se temenjača ukloni, na tom mestu kosa će normalno početi da raste.

Kako skinuti temenjaču?

Četkanje bebine glave je način da se suve ljuspice uklone. Za tu namenu može se korisiti obična meka četka za bebu, a postoje i specijalne četke za uklanjanje temenjače.

Bebina kosa se četka kružnim, nežnim pokretima u jednom pravcu. Nemojte očekivati da u jednom četkanju skinete većinu ljuspica. Uklanjanje temenjače je proces koji traje.

Kosa se može četkati kad je mokra ili suva, najmanje jedanput dnevno, najbolje posle kupanja. Ukoliko se vlasište zacrveni, postupak treba prekinuti neko vreme, sve dok se stanje ne normalizuje.

Beba se može četkati i ako nema kosu. Umesto četkanja bebina glava se može isfrotirati nakon kupanja.

Radi što lakšeg uklanjanja temenjače, bebina glava se pre četkanja može namazati specijalnim kremama i uljima na osnovu preporuke pedijatra. Ovi preparati imaju za cilj da omekšaju tvrdokorne naslage. Temenjaču nikako ne treba strugati noktima ili nekim drugim grubim postupcima, jer može doći do povrede ili infekcije.

Preparati za temenjaču

Preparati za temenjaču obuhvataju ulja za omekšavanje naslaga, šampone za pranje kose, kao i specijalne kreme protiv gljivice ukoliko pedijatar tako odredi. Za omekšavanje temenjače mogu se korisiti biljna ulja poput maslinovog, kokosovog ili bademovog ili dečija tzv. bebi ulja.

Ulje se nanosi u tankom sloju uz nežnu masažu vlasišta. Pažljivo nanošenje zahteva se posebno u predelu velike frontanele. Ulje treba da stoji minimum 15 minuta ili preko noći. Nakon toga ispira se šamponom za bebe. Ovu metodu možete koristiti jednom dnevno. Postoje i specijalni medicinski šamponi za uklanjanje temenjače kod beba. Uglavnom upotreba samo šampona nije dovoljna, već je za uklanjanje temenjače potrebno uključiti i četkanje ili frotiranje kože glave, kao i hidrataciju vlasišta.

Na tržištu, pored šampona postoje i specijalne kreme protiv temenjače. Nemojte ih koristiti pre nego što se posavetujete sa pedijatrom.

Ukoliko je uzrok temenjače gljivica Malassezia furfur, pedijatar može prepisati upotrebu specijalnih krema protiv gljivica.

Upaljena temenjača

Ponekad se dešava da koža glave ispod temenjače bude crvena i upaljena. Upaljena temenjača može biti praćena bolom i curenjem tečnosti iz kože.

U ovakvom slučaju, obavezan je odlazak kod lekara jer je očigledno došlo do infekcije. Na osnovu pregleda, pedijatar će utvrditi da li je u pitanju upaljena temenjača ili neko drugo kožno oboljenje.

Odvedite dete kod pedijatra ukoliko:

  • se temenjača širi po ostalim delovima tela
  • se stanje ne poboljšava nakon nekoliko nedelja tretmana
  • primetite da iz krasti curi tečnost ili krv
  • područje zahvaćeno temenjačom deluje otečeno.

Ultrazvuk kukova

Kukovi predstavljaju jedan od nosećih zglobova donjih ekstremiteta. Važni su za usparvan položaj i hod čoveka.
Zglob kuka se sastoji iz 2 dela:

  • Čašice
  • Glave i vrata butne kosti.

Nepravilan i patološki razvoj zgloba kuka izaziva posledice u vidu:

  • Slabog razvoja čašice (displazija).
  • Decentriranja i poluiščašenja (subluxatio).
  • Potpunog iščašenja (luxatio).

Nelečeno iščašenje kukova dovodi do nejednakosti donjih ekstremiteta, a može se javiti i hramanje na strani iščašenog kuka.

Klinički pregled kukova se obavlja u porodilištu i pedijatrijskom savetovalištu doma zdravlja. Ukoliko postoji sumnja ili nalaz nije sasvim uredan, tada se dete upućuje na ultrazvučni pregled.

Najbolje je uraditi jedan ultrazvučni pregled kukova do kraja drugog meseca života (od 3. nedelje života do kraja 2. meseca života) jer se tada mogu dijagnostifikovati razvojni poremećaj kuka ili druga urođena ili stečena oboljenja kuka, sa velikom sigurnošću. Samo kod pozitivnih kliničkih nalaza, ultrazvučni pregled kukova se radi odmah po rođenju. Rano postavljanje dijagnoze je preduslov za uspešno lečenje poremećaja.

U slučaju sumnje na postojanje nekog od oblika razvojnog poremećaja kuka ili urođenog iščašenja kuka, neophodno je upućivanje deteta dečijem ortopedu radi daljeg praćenja i eventualnog lečenja.

Ultrazvučni pregled kukova je pouzdana metoda za postavljanje dijagnoze urođenog iščašenja kuka u uzrastu do navršenih 12 meseci života, ukoliko iz bilo kog razloga u prva dva meseca života nije urađen ultrazvuk. Obzirom da nema štetnosti pri ultrazvučnom pregledu, ovakvi pregledi se mogu ponavljati bez bilo kakvog rizika za dete.

Prvi UZ kukova radi pedijatar!!!

Faktori rizika za anomalije u razvoju kukova su:

  • karlični položaj bebe u materici,
  • ženski pol,
  • blizanačka ili multipla trudnoća,
  • pozitivna porodična anamneza na kongenitalnu luksaciju kuka,
  • oligohidramnion (manja količina plodove vode) majke i
  • deformiteti lokomotornog sistema.

Pelene (prepovijanje) i sedenje bebe

Nekadašnja primena tzv. “širokog povijanja” sa 3 pamučne pelene uz dodatak tzv. “švedske pelene” sada je napuštena. Takvo “široko povijanje” ne leči urođeno iščašenje kuka. Povijanje u tzv. ”Pampers” pelenama je adekvatno i dovoljno.

Napomena:

Dete bi trebalo samostalno da sedi sa navršenih 7 meseci. To znači da se dete možete stavljati da sedi između 6-og i 7-og meseca, ali nikako ne treba forsirati sedenje, a naročito ga ne treba ostavljati da dugo sedi u kolicima (po 2-3 sata) ako još uvek ne sedi samostalno.

Nicanje zuba kod beba

U periodu nicanja zuba bebine desni postaju natečene i bolne, pa ona zbog toga može biti veoma razdražljiva, plačljiva i uznemirena.

Simptomi nicanja zubića

Iako se najčešće pojavljuje oko 6. meseca, nije neuobičajeno ni da prvog zubića nema sve do prvog rođendana. Do pune tri godine dete bi trebalo da dobije sve svoje mlečne zube (20).

Kada bebi rastu prvi zubi

Bebe se osećaju neprijatno dok zubići probijaju desni, a to se najčešće manifestuje kroz njihovo ponašanje.

Beba je razdražljiva i plačljiva više nego inače.

  • Desni su joj otečene i crvene
  • Ima rumene i upaljene obraze
  • Odbija hranu
  • Glođe igračake, pesnicu ili bilo šta drugo što joj dođe u ruke
  • Balavi
  • Ima blago povišenu temperaturu.

Ukoliko vaša beba ima blago povišenu temperaturu to može, uz druge simptome karakteristične za nicanje zuba, ukazivati na rast zubića.Međutim, ukoliko beba ima visoku temperaturu, koja prelazi 38,5°C to može ukazivati na bolest izazvanom virusnom ili bakterijskom infekcijom, pa je najbolje da bebu povedete pedijatru.

Kako ublažiti bol kod nicanja zuba

Pojačano balavljenje, natečene desni i nervoza, samo su neki od znakova. Svojoj bebi možete ublažiti tegobe na nekoliko načina:

  • Rashlađivanje – Bebine desni možete rashladiti ovlaženom platnenom pelenom. S vremena na vreme kraj pelene iznova rashladite hladnom vodom i nikada ne ostavljajte bebu samu sa tkaninom u rukama. Obavezan nadzor! Specijalizovane glodalice koje se mogu rashladiti u frižideru veoma su delotvorne. Nikako ih ne treba stavljati u zamrzivač, jer se beba može povrediti zaleđenom glodalicom.
  • Glodanje – Sve bebe, a naročito one kojima niču zubi, obožavaju da stavljaju stvari u usta. Osigurajte da je igračka, glodalica, flaša, ili bilo šta drugo čisto i dozvolite bebi da se uteši.
  • Žvakanje – Neke bebe odbijaju da žvaću hranu jer im to dodatno povređuje desni, dok će drugima prijati neki tvrdi keks ili kreker.
  • Masaža – Operite dobro ruke, pa izmasirajte bebine desni. Ovo naročito pomaže bebama i mamama koje doje, jer na taj način izbegavaju grickanje za bradavicu tokom hranjenja. Zbog toga je najbolje da masažu izvodite pre hranjenja.

Na tržištu postoje različiti gelovi za utrljvanje u bebine desni.

Male količine lekova za ublažavanje bolova, kao što su paracetamol i brufen mogu biti od pomoći.

Nega i higijena mlečnih zuba

Prvu posetu zubaru bi trebalo da obavite čim bebi nikne prvi zubić, a najkasnije do prvog rođendana. Ako se karijes ne leči, on može izazvati bolove i infekciju desni i vilice i da dovede do toga da zubi moraju biti izvađeni.

Pranje zuba kod dece

Zbog svega toga, oralna higijena i nega su veoma važne, kako u periodu nicanja mlečnih zuba, tako i u vreme njihovog rasta. Osim redovnog pranja, po uputstvu stomatologa, važno je da se pridržavate i sledećih saveta:

  • Sami redovno kontrolišite izgled dečijih zuba i vilice.
  • Beba, odnosno dete bi trebalo da ima svoj lični pribor za oralnu higijenu. Nikako nemojte bebi prati zube četkicom starijeg deteta.
  • Posle svakog obroka bebi dati da pije vodu. Na taj način će sprati ostatke hrane iz usta.
  • Nemojte hraniti dete kašikom, odnosno priborom za jelo kojim vi jedete ako nije prethodno opran.
  • Vodite računa o higijeni cucle (ako je beba koristi), kao i igračaka koje ona stavlja u usta.

Putna apoteka za decu

Obavezni osnovni lekovi koje treba da ponesete sa sobom kada putujete sa decom su:

  • Lek protiv mučnine u vožnji – npr. Dimigal tbl. a 50 mg (dimenhidrinat). Daje se pre puta (30-45 minuta pre puta), a ne kada se mučnina pojavi, jer deca povrate i lek. Jedan od glavnih sporednih efekata je pospanost. Deci od 2-6 godina se daje ¼ do ½ tbl. 3x na dan, od 6-14 godina – ½ do 1 tbl. 3x na dan i deca starija od 14 godina – 1-2 tbl. 3x na dan.
  • Probiotik – u slučaju stomačnih tegoba – mučnine, povraćanja i proliva (Biogaia, Bulardi, Probiotik, Waya i sl.).
  • Proliv – pored probiotika i nadoknade tečnosti može se davati i Enteros gel (adsorbent) – kesica od 15 g. Za decu od 1- 6 godina – 3x 1/3 kesice, od 7 – 14 godina – 3x 2/3 kesice, za decu iznad 15 godina 3x cela kesica (1-2 sata opre ili posle jela). Ovaj preparat postoji i u vidu gela.
  • Sredstvo za rehidrataciju – Ako dete zbog povraćanja, proliva ili visoke temperature, a nedovoljnog unosa tečnosti, izgubi dosta tečnosti, najlakše ćete je povratiti sredstvom za rehidrataciju (nadoknada tečnosti, šećera i elektrolita). Preparati su Orosal, Rehidran, Humana Elektrolit i sl. Lako se rastvaraju u vodi prema uputstvu na poleđini kesice. U slučaju da dete povraća treba mu davati često po malo ovoga rastvora. Jedna do dve kašičice na pet do deset minuta. Takođe je bitno sprovesti i dijetetski režim ishrane (lakša hrana koja ne nadima).
  • Toplomer – Kada putujete sa malom decom, toplomer je obavezan u putnoj apoteci.
  • Antipiretik (paracetamol, brufen) – Ako dete ima povišenu temperaturu koja prelazi 38.5 °C treba primeniti neki od navedenih antipiretika. Ove lekove nalazimo u obliku tableta, sirupa i čepića. Čepiće apliciramo u slučaju da dete povraća, ali u slučaju proliva dajemo sirupe i tablete. Paracetamol sir. se daje u dozi (ml) koja je približna polovini telesne mase deteta. Brufen sir. 100 mg/5 ml – daje se u dozi (ml) polovina telesne mase deteta, a ukoliko imate Brufen sirup 200 mg/5 ml, onda ga dajete u dozi (ml) – četvrtina telesne mase deteta. Pored skidanja temperature ovi lekovi su i dobri analgetici – mogu da ublaže bol.
  • Lekovi protiv alergija (antihistaminici) – iz ove grupe lekova najviše se koristi preparat loratadin (Claritine, Pressing). Postoje i noviji preparati loratadina (desloratadin: Zyrtec, Aerius), zatim levocetirin (Xyzal). Postoje i antihistaminici u obliku kreme ili gela npr. Fenistil gel, Synopen i sl.koji se koriste za nanošenje na kožu deteta kod reakcija na ubode insekata, kožnih alergijskih promena i sl.
  • Prva pomoć – u slučaju lake povrede (ogrebotina, oderotina) detata važno je odmah odreagovati, te je potrebno poneti sterilne zavoje i gaze, hanzaplaste, antiseptične vlažne maramice. Antiseptični rastvori kao što su Octenisept sprej, Povidon-jod, Rivanol, 3% Hidrogen i sl. su neohodni za pravilnu obradu posekotina ili oderotina.
  • Antibiotici – potreban je pregled ili bar konsultacija lekara pre započinjanja antibiotske terapije. Antibiotici prvog izbora su Amoksicilin, Palitrex, Bactrim ili Hemomycin. Nije loše imati i antibiotsku kremu (Enbecin, Chloramphenicol, Gentamicin) – jer deca često sa promenom sredine dobiju neku infekciju kože. Impetigo (gnojna infekcija kože) je daleko češća leti, ali su i zapaljenja genitalija (i devojčica i dečaka) prilično česta u letnjem periodu.
  • Preparati za zaštitu od UV zračenja – Zaštita od sunca je veoma važna kako na letovanju, tako i na zimovanju, ali i u dugim šetnjama po ulicama u letnjim mesecima. Kreme protiv opekotina i mleka sa visokim faktorom zaštite od sunca treba obavezno poneti. Zaštitne kreme je potrebno naneti 15 min. pre izlaganja suncu. U periodu od 11-17h treba izbegavati boravak na suncu. Ukoliko se opekotine pojave Jekoderm krema ili Sanaderm može ublažiti i sanirati tegobe.
  • Sredstvo za otpušavanje nosa – Ukoliko zbog virusne infekcije ili alergijske reakcije dođe do toga da se detetu zapuši nos ponesite kapi za nos. Za bebe je pogodan rastvor efedrina (0,5%), a veća deca mogu da koriste (Olynth, Adrianol,…). Kapaljka je obavezna uz kapi (čak i kada nije predviđena od strane proizvođača). Kapaljka nije potrebna ako su kapi u vidu nazalnog spreja. Inače, kapi se daju najduže do 5 dana.
  • Kapi za oči – antibiotske kapi za oči (Gentokulin, Enbecin, Eritromicin …). Boravak na pesku i često trljanje oka prljavim rukama može da dovede do zapaljenja konjuktive (konjunktivitis). Treba imati i kapi koje, pored antibiotika, imaju i kortikosteroid (Dexamethason Neomycin, Neodeksacin) – koji može da umiri alergijsko zapaljenje konjunktive. Mogu se koristiti I antihistaminske kapi za oči u slučaju alergijske reakcije Allergodil Rp. Pokazalo se da se kod velikog broja dece ovako mogu izbeći kortikosteridne kapi, ali se one mogu bezbedno (u prepisanim dozama) koristiti ako lokalni antihistaminik (azelastin – Allergodil Rp) ne pomogne. Obavezno se treba držati dozvoljenih doza. Trebalo bi konsultovati lekara pre primene kapi za oči.
  • Repelenti – Repelenti su rasterivači insekata. Kada se nanesu na kožu, odbijaju insekte, kojima ovi preparati (najblaže rečeno) neprijatno mirišu.

Za putovanje sa bebom

Putna apoteka za bebu uključuje sve medikamente i sredstva koja su potrebna i deci i koja su već preporučena u gornjim redovima.

Ako vodite bebu na putovanje obavezno u putnu apoteku upakujte još:

  • čepiće za spuštanje temperature
  • fiziološki rastvor za čišćenje nosa
  • kremu protiv ojeda ili iritacija na koži
  • vlažne maramice
  • kupke i šampone na koje je beba navikla
  • pelene.

Neka deca imaju hroničnih zdravstvenih tegoba, kao što su npr. dijabetes, alergija na hranu ili astma. Roditelji u tom slučaju treba da ponesu prepisanu terapiju u količini da imaju dovoljno lekova za sve dane koje će provesti na putovanju.

Temperatura

Koja je normalna temperatura tela deteta?

Normalna unutrašnja temperatura podložna je pravilnim dnevnim fluktuacijama od 0,5 do 0,7°C. U normalnim uslovima, najniža je oko 6 časova ujutru, a najviša uveče. Telesna temperatura je najniža tokom spavanja, nešto viša u budnom stanju kada je dete mirno, a sa aktivnošću se povećava.
Normalna temperature kod beba, u zavisnosti od načina merenja, je prikazana na Tabeli 1.

Način merenja temperature
Rektum
Usna duplja
Pazuh
Ušni kanal
Čelo

°C
36,0 – 37,9
35,5 – 37,2
36,5 – 37,3
35,8 – 37,9
36,0 – 37,9

U Tabeli 2. su prikazane vrednosti normalne temperature po uzrastima, merene aksilarno (ispod pazuha)

Uzrast
0-1 godina
3-5 godina
7-9 godina
Iznad 10 godina

Normalna T (pazuh) °C
36,5 – 37,3
37,0 – 37,2
36,7 – 36,8
36,6

Vrste toplomera i metode merenja

Danas na tržištu postoji više varijanti toplomera, kao što su digitalni toplomer, toplomer sa galijumom, digitalni infracrveni (beskontaktni) toplomer. Različite su i metode merenja koje dolaze u obzir: oralno, aksilarno, rektalno, beskontaktno merenje telesne temperature.

Kod oralnog merenja telesne temperature, u usnoj duplji merenja traje oko 1 minut.

Rektalno merenje temperature predstavlja najpouzdaniji metod i naročito je pogodno za merenje temperature kod beba i male dece, a postupak merenja traje približno oko 1 minut.

Kod aksilarnog merenja temperature, u pazušnoj jami, merenje traje 3 – 5 minuta i ovo je ujedno i najmanje pouzdan metod merenja.

Beskontaktni (infracrveni) toplomer namenjen je za merenje temperature tela bez dodira, tako što se približi na par centimetara od sredine čela. Postupak merenja traje samo par sekundi.

Zašto dolazi do povećanja telesne temperature?

Povišena temperatura predstavlja vid odbrane organizma od infekcije i stoga se temperatura do 38,5°C ne obara. Centar u hipotalamusu-delu mozga je zadužen za termoregulaciju i najčešće i bez lekova, normalizuje povišenu temperaturu za nekoliko dana ukoliko nije viša od 38.5°C.

Kada potražiti pomoć lekara u slučaju da dete ima povišenu temperaturu?

Roditelj treba da potraži pomoć lekara ukoliko:

  • je beba mlađa od 3 meseca – Odmah je odvesti kod lekara!;
  • beba ima manje od 6 meseci i temperaturu preko 38°C;
  • dete bilo kog uzrasta ima aksilarnu temperaturu (merenu ispod pazuha) preko 38,5°C i loše opšte stanje;
  • dete bilo kog uzrasta ima aksilarnu temperaturu (merenu ispod pazuha) veću od 40°C;
  • je dete neobično pospano ili vrlo uznemireno;
  • beba ima znake dehidratacije – retko mokri ili ne mokri uošte (suva pelena), plače oskudno ili bez suza, oči su joj upale, usta suva, jezik obložen a fontanela uvučena, ne uzima tečnost;
  • boluje od neke hronične bolesti (srčana, neurološka, bubrežna oboljenja i sl.);
  • je ranije imala febrilne konvulzije (fras);
  • ne može da spava, smeta joj svetlo, odbija da jede i sl.;
  • kod naglog skoka temperature nakon par dana umerenih simptoma;
  • ima druge simptome: bolno grlo, ukočen vrat, bol u ušima, probleme sa disanjem, bol u stomaku, povraćanje, učestale stolice, neobjašnjiv osip i sl.;
  • ukoliko temperatura ne može da se snizi ni pored davanja lekova.

Preporuka je da se takođe javite pedijatru i u sledećim slučajevima:

  • Dete izgleda bolesno iako je temperatura pala.
  • Detetu se stanje pogoršava.
  • Temperatura se održava više od 24 časa kod deteta mlađeg od 2 godine.
  • Temperatura se održava više od tri dana kod dece starije od 2 godine.

Kako spustiti povišenu temperaturu?

Dva su načina snižavanja povišene temperature – rashlađivanje (fizički način) i lekovi (farmakološki). Način koji ćete primeniti prvenstveno zavisi od visine telesne temperature, ali i od toplote periferije tela (šake i stopala) vašeg deteta:

Ako temperatura ne prelazi 38 – 38,5°C

Ukoliko temperatura deteta ne prelazi 38 – 38,5°C detetu nije potrebno davati lekove za spuštanje temperature (antipiretike) već ga možemo samo rashlađivati. Način rashlađivanja će zavisiti od toga da li je periferija detetovog tela (šake i stopala) topla ili hladna.

  • Ukoliko je periferija tela (šake i stopala) topla dete možete kupati ili tuširati 5-10 minuta mlakom vodom, temperature oko 37°C (nikako hladnom ili pretoplom), u dobro zagrejanom kupatilu. Nakon tuširanja ga obući u tanju pamučnu odeću. Takođe ga možete orošavati, odnosno brisati dete vlažnom pelenom ili peškirom.
  • Ukoliko je periferija tela hladna i dete drhti nemojte ga tuširati i orošavati već ga samo raskomotite a šake i stopala trljajte i zagrevajte. Pratite temperaturu deteta jer je hladna periferija tela pokazatelj da temperatura i dalje raste i da će možda postojati potreba da se primeni lek.

Ako temperatura prelazi 38 – 38,5°C

Kada temperatura prelazi 38 – 38,5°C potrebno je da se primene lekovi za snižavanje povišene telesne temperature. Lekovi, tzv. antipiretici, predstavljaju osnovni način borbe sa visokom telesnom temperaturom.

Kako se primenjuju lekovi za snižavanje temperature?

Lekovi za obaranje temperature se doziraju na osnovu telesne težine deteta, a u skladu sa uputstvom proizvođača i pedijatra. Na tržistu imamo Paracetamol u obliku sirupu i supozitrja (čepići za guzu) i Brufen sirup pod različitim nazivima.

Preporuka proizvođača je da se temperatura spušta lekovima na 8 sati, osim ako su češći skokovi visoke temperature, tada se lekovi mogu koristiti i na 6 sati, ali ne više od 4 puta (istog leka) u toku 24 sata. Iz ovog razloga uvek treba imati oba leka u kući (paracetamol i ibuprofen), jer se oni mogu kombinovati na 3-4 sata u toku 24 časa.

Supozitorije (čepići za guzu) se daju u slučaju da dete povraća i ne može da popije lek. Takođe se kod viših temperatura preporučuje njihovo davanje jer im je dejstvo brže.

Šta raditi ukoliko dete povrati lek koji je popilo ili izbaci čepić?

Ukoliko se desi da je dete popilo lek za snižavanje temperature i da je u narednih 20 minuta povratilo, onda se računa da lek nije stigao da se apsorbuje i ponavlja se puna doza leka. Ukoliko je prošlo više od 20 minuta od trenutka davanja leka do trenutka povraćanja računa se da se lek apsorbovao u organizmu i ne daje se nova doza leka.

Isto tako ukoliko se desi da dete izbaci supozitroiju (čepić za guzu) u roku do 10 minuta od njenog postavljanja računa se da lek nije apsorbovan i ponavlja se stavljanje supozitorije, a ukoliko je prošlo više od 10 minuta računa se da je lek apsorbovan i ne ponavlja se njegovo postavljanje.

Da li kombinovati antipiretike sa nekom od metoda rashlađivanja?

U trenutku kada se detetu daju lekovi biće potreban određen period vremena da oni počnu da deluju pa se u ovom periodu može takođe primeniti neka od metoda rashlađivanja (raskomotiti dete, tuširati ga ili orošavati, ali sve u okviru preporuka u odnosu na toplotu periferije tela).
NE masirati dete alkoholom zbog mogućnosti iritacije kože i potencijalne pojave urtikarije i toksičnog dejstva alkohola na dete.

Dodatni saveti

Detetu koje je pod temperaturom dajte da pije što više tečnosti. Bebama koje sisaju nudite što češće podoje.

Naši partneri

Pacijent koji ima zdravstveno osiguranje ovih kompanija ne plaća pregled, nego ordinacija refundira troškove lečenja od osiguravajućih kompanija.

Adresa

Futoška 73. Novi Sad

Zakazivanje pregleda

065 376 7036

Konsultacije

065 376 7037

Pišite nam

ordinacija@academiapediatrica.rs

Scroll to Top